Hrvatska ljubavi moja  

Ja ljubim tvoj dinarski kamenjar i tvoju panonsku ravnicu

Ja ljubim tvoje planine gorde i nizine i udoline plodne

tvoje more od Istre do Konavala, predivno i plavo, 

tvoja mnogobrojna sela i gradove ponosne

Ja volim slušati o tebi pjesme zabavne narodne i ozbiljne glazbe

Hrvatska ljubavi moja!

I ove proljetne noći odlazim na počinak u domu svome posve umoran

dok puni mjesec prosipa bijelu svjetlost nad krajolicima tvojim

I ne znam po koji puta sanjam strašne snove pune borbe

tvoje žbire i izdajnike, neprijatelje i dušmane raznorazne.

Prošla si mnoge nedaće oluje i stravične katastrofe

Tvoja povijest je bila teška, puna stradanja i patnje

mnogo puta bila si izdana i na stubu srama stavljena,

na križ mučeništva stoljećima okrutno razapinjana 

ali u jednom povijesnom trenutku imala si čudesnu snagu uskrsnuća.

No sada nakon skoro tridesetak godina tvoga „neovisnog opstojanja“ 

strahujem i pitam se prije nego što odem na vječni počinak.

Što će biti s tobom? Što će biti s nadolazećim tvojim naraštajima, 

naraštajima našeg budućeg nastavka življenja ?

Iz daljine dopire, ah taj prekrasni glas tog vrsnog pjevača sa jadranskog žala

koji je onodobno ljubio tebe tamo neke davne jeseni pozne, godine 1971. 

kao što te ja ljubim sada ovog ranog proljeća kroz pjesme moje.

Rado se sjećam našeg slučajnog, iznenađujućeg susreta u središtu grada 

bilo mi je tada petnaest godina i naše zajedničke kratke šetnje i razgovora 

kada je moja mlađa sestra prije koncerta dala jedan pupoljak crvene ruže 

Vici, tom sjajnom slavuju hrvatske pjesme.  

Zbog odanosti prema tebi, on je bio kažnjen višegodišnjim progonstvom.

Hrvatska ljubavi moja!

Iz te svagdašnjosti pune noćnih snova danjih sjećanja i nepravdi 

vratila me iz dvorišta povelika vika i cika mojih nestašnih 

i razigranih malenih unuka, moje nadolazeće budućnosti.

Kada ih tako čujem, srce vatreno mi se od miline topi. 

Što ima radosnije i ljepše od toga 

Hrvatska ljubavi moja!

Vukovare, obnovljeni i ponosni grade!

Na obali Dunava i Vuke nema više ranjenih i mrtvih ptica

niti više one tragične vukovarske jeseni ratne

silnog pucanja i granatiranja noću i danju

ogoljenog i rasječenog drveća i porušenih kuća

niti zlokobnog i užasavajućeg hoda smrti.

Sveta tišina i mir sada gradom odjekuju

proljeće je na Dunavu i Vuci odista granulo

i novi naraštaji ptica radosnu odu pjevaju

dok Vukovar u sunčevom sjaju sav obnovljen blista

Na vodotornju ponosno vijori barjak otpora i slobode

Vukovare, grade stradanja i neizmjerne patnje

na tvom braniku tvoji branitelji i građani hrabro stoje

oni kršćanski praštaju i nikad ne zaboravljaju

te snošljivo zajedništvo istinski zagovaraju.

Dok je god tvojih branitelja i sinova i kćeri domovini odani

Neka znade dušmanin kleti da te više nikada neće oteti.

Kolone sjećanja na tvoje žrtve i herojska uspomena

živjeti će i nadalje i u nadolazećim naraštajima našim.

I znaj domovini odani po svijetu, također na taj tragični jesenji dan

herojima i žrtvama tog užasnog ratnog stradanja pijetet odaju.

 Vukovare grade iz ratnog zgarišta obnovljeni i ponosni

 živi u svojoj novoj ljepoti i posvemašnjem građanskom miru

Tvoju herojsku borbu sa puno žrtava i velikog stradanja,

domovina Hrvatska ti nikad to zaboraviti neće.

Pjesme Hrvatska ljubavi moja i Vukovare ponosni i obnovljeni grade po prvi put objavljuju se u hrvatskoj javnost na stranicama udruge i dio su zbirke pjesama „Život ljubav smrt i snovi –za koga i zašto rasuh svoje življenje koja je u pripremi za izdavanje.

autor zbirke Damir Milić predsjednik udruge Za Domovinu Hrvatsku (ZDH)